Temelj i primjena centrifugalnog ventilatora

Centrifugalni ventilator se još naziva i radijalni ventilator ili centrifugalni ventilator, za koji je karakteristično da se radno kolo nalazi u glavčini pokretanoj motorom kako bi uvukao zrak u školjku, a zatim ispustio iz izlaza koji je 90 stupnjeva (vertikalno) prema ulazu zraka.

Kao izlazni uređaj sa visokim pritiskom i malim kapacitetom, centrifugalni ventilatori u osnovi stvaraju pritisak na vazduh u kućištu ventilatora da bi proizveli stabilan protok vazduha pod visokim pritiskom.Međutim, u poređenju sa aksijalnim ventilatorima, njihov kapacitet je ograničen.Budući da odvode vazduh iz jednog izlaza, idealni su za protok vazduha u određenim oblastima, hlađenje određenih delova sistema koji generišu više toplote, kao što su energetski FET, DSP ili FPGA.Slično njihovim odgovarajućim proizvodima aksijalnog protoka, oni također imaju AC i DC verzije, s nizom veličina, brzina i mogućnosti pakiranja, ali obično troše više energije.Njegov zatvoreni dizajn pruža dodatnu zaštitu za različite pokretne dijelove, čineći ih pouzdanim, izdržljivim i otpornim na oštećenja.

I centrifugalni i aksijalni ventilatori stvaraju zvučni i elektromagnetni šum, ali centrifugalni dizajni su često glasniji od modela aksijalnog protoka.Pošto oba dizajna ventilatora koriste motore, EMI efekti mogu uticati na performanse sistema u osetljivim aplikacijama.

Visok pritisak i niski kapacitet centrifugalnog ventilatora ga konačno čine idealnim protokom zraka u koncentrisanim područjima kao što su cijevi ili kanali, ili se koriste za ventilaciju i ispuh.To znači da su posebno pogodni za upotrebu u sistemima za klimatizaciju ili sušenje, dok im dodatna izdržljivost koja je ranije pomenuta omogućava da rade u teškim okruženjima koja rukuju česticama, vrućim vazduhom i gasovima.U elektronskim aplikacijama, centrifugalni ventilatori se obično koriste za prijenosna računala zbog njihovog ravnog oblika i visoke usmjerenosti (strujanje izlaznog zraka je 90 stupnjeva u odnosu na ulaz zraka).